September 19, 2018

BOJE KOJE VODE U SVIJET MAŠTE ,slikarke Nataše Milić iz Bijeljine

BOJE KOJE VODE U SVIJET MAŠTE ,slikarke Nataše Milić iz Bijeljine

Na našim prostorima teško je danas početi, a pogotovo opstati u umjetničkim vodama. Ovakvim uspjehom može da se pohvali Nataša Milić, koja akrilnim bojama slika autoportrete na jedan sasvim neobičan način.

Period kada je Nataša Milić bila početnica, uplašena i nesigurna da pokaže talenat koji pretače na platno, a to su prije svega njena emotivna stanja, je iza nje. Borbena, optimistična i uporna, strahove je prevazišla, a samim tim sa malih prešla na veće formate umjetničkih djela na kojima platnu nudi emocije.

“Da bi bili umjetnik, pored toga što trebate biti talentovani i imati finansijska sredstva da kupite i to platno i boje i četkice, to sve košta…morate biti i hrabri da stanete iza svoje slike. Slika nije samo urađen rad, to je moja intima, način na koji razmišljam, perspektiva iz koje gledam na svijet. Iza slike koju sam javno izložila moram stati, kao i iza mišljenja i moram biti spremna na kritiku, pohvalu, da je odbanim, i sve što treba. Za svoj napredak sam prvenstveno zaslužna ja, jer sam htjela, jer sam se trudila, prodavala slike, ulagala u novi materijal…,” kaže ova mlada talentovana umjetnica.

Do sada je imala dvije manje samostalne izložbe, a sada je u pripremi I jedna velika za koju se sprema, u Muzeju Semberije, na kojoj će svima, za otprilike mjesec dana pokazati jednu drugu dimenziju pogleda na svijet oko sebe. U Bijeljini, kaže prodaje najmanje slika, slala ih je u Sarajevo, Banjaluku, Tuzlu, ali i Kanadu, Irsku i Švajcarsku.

“Ja crtam akrilnim bojama, mada tu ima i akrilnih sprejeva, markera, koristim i tuš, olovku, lakove za nokte, korektor, sve što može da ostane na platnu. Sve su to moji autoportreti. Uvijek me pitaju šta mi je inspiracija, a inspiracija je svuda oko nas. Ako se osjećam lijepo to mi je inspiracija. Ako sam tužna, u strahu, u grču, i to mi je inspiracija na neki drugi način. Zato imam i neke pomalo bizarne radove, a ima i srećne. Prvi put ću sada reći da sam na radovima uglavnom ja, kao jedan filter kroz koji prolazi realnost Iioslikava se na platnu,” priča Nataša.

Slika noću, kada njen trogodišnji sin spava i kada ima inspiraciju. Bojama i četkicom, koje su njeno oružje bori se protiv neshvatanja i neprepoznavanja umjetničkog rada Iistvaranja na prostoru Balkana.

“Otkad znam za sebe ja crtam. Šarala sam mami knjige, zidove i sve što rade djeca, što meni sad moj sin radi. Ali dok sam bila mlađa nisam imala hrabrosti da stanem iza svog rada, da ga pokažem, jer je drugačije pokazati ovakav rad javnosti, a drugačije pokazati nešto drugačije kao što je mrtva ili živa priroda, neka klasika, a ovo moje će da mi donese pitanja, zašto to, šta te inspirisalo, ko je to, zašto nema oči…Do sada nisam imala hrabrosti da iznesem to breme i kažem, jeste, to je moja slika, ja tako vidim svijet. Bude mi žao da prodam nekad neku sliku, a postoji jedna koju nikada neću prodati. To je omiljena slika moje pokojne bake, a ja sam voljela baku. E sad, baka je baka, ona nije shvatala ovu vrstu umjetnosti ali je voljela uvijek to što radim,” prisjeća se Nataša.

Njena djela svakako nisu klasično slikarstvo, pa se nismo puno ni trudili da je svrstamo u određene pravce. Važno joj je da što više ljudi oplemeni prostor ovim umjetničkim djelima koja ne podilaze… Njen cilj je da duhovno i vizuelno uljepša sredinu.

(BN)

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.