February 23, 2018

Jedan od najopasnijih ubica u istoriji BiH toliko je opasan da su zbog njega ispraznili ćelije blizu njegove

Jedan od najopasnijih ubica u istoriji BiH toliko je opasan da su zbog njega ispraznili ćelije blizu njegove

Goran Kotaran (34), serijski ubica iz Dubice u Bosni i Hercegovini, nalazi se u jednom od najstrožih zatvora u regionu na odluženju kazne, KPZ Foča.

Mnogi ga znaju po nadimku – balkanski Hanibal Lektor, koji je ocijenjen kao najopasniji ubica u historiji BiH.

Kotaran je 2006. godine osuđen na 16 godina robije, a u momentu kada je smješten u zatvor, mediji su pisali o njemu kao čovjeku koji je opasnost za sve u okolini i da ga se u pritvoru plaše svi – od običnih ljudi koji dolaze u posjetu do čuvara i ostalih zatvorenika.

Kada mu je izrečena presuda, Kotaran je izrazio samo jednu želju – da se podvrgne novom psihijatrijskom vještačenju i to s psihijatrom s kojim bi mogao da komunicira.

– Ja sam bolesna osoba i ako mi u narednih 16 godina u zatvoru omoguće liječenje, na slobodu ću izaći normalan – rekao je Kotoran tad.

Za sebe je na suđenju rekao da je bio normalna osoba sve dok mu pred njegovim očima nisu ubili oca.

– Od tog trenutka ja više nisam isti – rekao je on i dodao da “živi za trenutak kada će se sresti s ubicom oca”.

Goranov otac Dušan Kotaran poznat je svojevremeno kao jedan od dubičkih šefova podzemlja za čije se ime nezvanično vezuje čak i trgovina bijelim robljem. Sumnja se da je zbog toga i ubijen u decembru 1999. u kafani u Dubici, a ubistvu je prisustvovao i sin Goran.

Nakon očeve smrti, otišao je u Švedsku, sa nepunih 17 godina, kod majke. Tamo je počinio dva ubistva, ali je poslije psihijatrijskih pregleda deportovan u BiH s dijagnozom mentalno bolesne osobe.

– Očekivao sam da će me po povratku u BiH neko sprovesti na liječenje u psihijatrijsku bolnicu, ali umjesto toga policajac me odvezao kući i niko se više nije pojavljivao – izjavio je svojevremeno Kotaran.

Pošto nije hospitalizovan, o njegovom stanju i ponašanju je svjedočila njegova baka Stana. Ona je navela da je nakon povratka njen unuk širio strah po cijelom mjestu.

– Nije htio u bolnicu, pa sam ga morala služiti, čak i onda kada sam operisala žuč. Često je mijenjao raspoloženje i bojala sam ga se. Ljudima iz komšiluka zabranio je da dolaze, na mene je vikao, a razbio mi je televizor i telefon. Nije prezao ni od čega – izjavila je baka Stana nakon hapšenja unuka.

To se i potvrdilo u junu 2006, kada je Goran zajedno sa svoja dva polubrata po majci, Miroslavom Gligićem (30) i Borislavom Dabićem (24), uhapšen zbog sumnje da je zadavio Predraga Vrbana (31), zvanog Pedi Lopov, i Seada Kanurića (49), zvanog Stevo Mucavi, te da je njihova tijela sakrio u svom kokošinjcu. Ovu trojku je u Kozarskoj Dubici tada hapsila jedinica od sto policajaca.

Nakon hapšenja Kotarana i njegove polubraće, policija Republike Srpske je pretresla Kotaranovu kuću, u kojoj su pronađena dva puškomitraljeza, dvije automatske puške, dvije zolje, tri bombe, više pištolja, hladno oružje, uređaji za noćno osmatranje, alat kojim su zakopana tijela Kanurića i Vrbana, njegovih žrtava, kao i 490 tableta ekstazija i špricevi za intravensko korištenje narkotika.

Predrag Đ, koji je odrastao zajedno za Kotoranom, tvrdi da je u djetinjstvu i ranoj mladosti Goran bio sasvim normalan dečko, perspektivan sportista i da je ubistvo oca u kafiću u Kozarskoj Dubici preokrenulo njegov život. Od tog dana, prema riječima našeg sagovornika, sve je pošlo po zlu.

– Riječ je o momku koji je imao jako teško i loše djetinjstvo. Njemu je otac, pokojni Dušan Dujo Kotaran, bio jedina nada za normalan život. Želio je da od njega napravi sportistu, tačnije rukometaša. I išlo je to kako je trebalo. Goran je igrao čak i u banjalučkom Borcu. Imao je šut, imao je igru još kao dijete. Jednom prilikom na treningu njegov otac je bio u bloku. Mali Goran je pucao preko njega. Lopta je prošla blok i mene, koji sam bio na golu, i pogodila me je u desnu nogu, u butinu. Noga me je boljela čitav dan, a modricu sam imao sedam dana. Takav je šut imao. Otac se iznervirao zbog njega, prekinuo je igru i dugo je vikao na njega – kaže sagovornik.

Kazneno-popravni zavod Foča osnovan je 1949. godine. To je ustanova zatvorenog tipa u kojoj kaznu izdržavaju muška lica.

Važi za najveću i najsigurniju ustanovu tog tipa u BiH, a bio je čuven i u vrijeme bivše Jugoslavije, kao jedan od “najtežih” zatvora na Balkanu. Prema pisanju medija, Kotaran je već 12 godina na robiji u dijelu koji zovu “srpski Alkatraz”, gdje predstavlja strah i trepet i za osuđenike i za zatvorske čuvare.

– On je osuđenik na koga stražari posebno motre. Sam je u ćeliji, a zbog sigurnosti ostalih zatvorenika i okolne ćelije su prazne. Gotovo pola hodnika je izolovano zbog njega. “Monstrum iz Dubice”, kako ga zovu, rijetko kad kontaktira s ostalim zatvorenicima, a stražari koji ga čuvaju maksimalno su oprezni i spremni na sve. Imaju naredbu da, ukoliko bilo šta pokuša, pucaju u njega! Zatvorenici pričaju da su ubistva za koja je osuđen samo dio onoga što je učinio. Pored pomenutog nadimka, neki zatvorenici ga zovu i Hanibal Lektor – rekao je jedan izvor iz zatvora prije nekoliko godina u Foči.

Unutar zidina, a iza rešetaka tog zatvora kaznu služi više od 300 osuđenika, piše Telegraf.

Izvor:AVAZ/Telegraf

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *