October 21, 2018

Ispovijest onih koji su otišli vani

Ispovijest onih koji su otišli vani

Odlazak mladih iz BiH kulminirao je posljednjih godinu dana, a taj trend se nastavio i u prvom mjesecu 2018. Prelazak granice nekima predstavlja bijeg od egzistencijalnih problema u BiH i goruće nezaposlenosti i nemaju namjeru da se vrate, dok pojedini planiraju samo “uštekati” nešto novca kako bi se ponovo vratili u rodnu grudu i obezbijedili pristojan život.

Četvoro mladih različite struke, koji su otišli u različite zemlje, iz prve ruke su za “Nezavisne” podijelili iskustva kako im je pod tuđim nebom.

Tatjana Plakalović (27) iz Bijeljine otišla u Australiju

Ova Bijeljinka je sa diplomom profesora engleskog jezika prije tri godine uz pomoć beogradske agencije dobila studentsku vizu kako bi u Australiji upisala akademiju za vaspitača. Sada radi u Sidneju i ima radnu vizu.

“Kao student u Sidneju mogla sam da radim 20 sati sedmično, dok sam ostalo vrijeme provodila na akademiji. Školovanje je trajalo dvije godine. Kao vaspitač zaposlila sam se u vrtiću”, priča Tatjana.

Ističe da plata vaspitača nije velika, ali je dovoljna da plati stan, hranu i da ima solidno za samački život, iako je sve poprilično skupo.

“Ovdje je većinom veoma brz život, radi se dosta, ali ljudi mnogo uživaju u vikendu i praznicima, a u gradu uvijek ima raznih aktivnosti. U slobodno vrijeme treniram kung-fu, gdje sam upoznala mnogo ljudi, samim tim i Srba, i jako mi se sviđa jer svi smo kao jedna porodica”, govori Tatjana.

Ističe da se lako uklopiti jer u Sidneju ima mnogo kultura i različitih religija, a i Australijanci su veoma druželjubivi i prihvataju ljude iz svih zemalja.

“Teško mi pada odvojenost od porodice, ali moj cilj je da putujem, upoznajem druge zemlje i napredujem u kung-fuu”, ističe Tatjana i dodaje da zasad nema namjeru da se vrati u BiH.

Vukašin Radanović (28) iz Šipova otišao u Rusiju

On je s diplomom inženjera geodezije radio u BiH oko godinu dana kad je ostao bez posla, a za novim radnim mjestom bezuspješno je tragao.

Prije tri godine ponuđena mu je mogućnost da se pomoću jedne beogradske firme zaposli u ruskoj Sabeti, luci koja je sagrađena u sklopu Jamal LNG projekta, gdje je proveo dvije godine.

“Radio sam u struci. Posao jeste težak samim tim što su sibirske temperature -40 stepeni i svakako da nije lako raditi. Plata mi je bila oko 1.800 dolara”, ističe Radanović.

Dodaje da u Rusiji nije imao priliku da troši novac, što je na neki način i prednost za one kojima je bio cilj da uštede i kući donesu lijepu svotu.

“Od prvog dana sam znao da ću se vratiti čim skupim nešto novca pa sam sebe hrabrio svaki mjesec. Sa novcem koji sam uštedio kupio sam u Beogradu dva hektara zemlje i tamo posadio lješnik”, ističe ovaj mladić.

Dodaje da pored toga aktivno traži posao u struci, a ako uskoro ne uspije razmišlja da još jednu godinu provede u Rusiji.

“U svijetu jeste bolja zarada, međutim naši ljudi i ovo podneblje su veoma specifični i život bi ovdje bio lijep ukoliko bismo samo imali mogućnost da radimo i da solidno živimo od svog rada. Nažalost, sada smo daleko od toga i zato mladi sve više odlaze”, rekao je Radanović.

Stefan Milisavić (25) iz Kneževa živi u Sloveniji

Ovaj bivši student Tehnološkog fakulteta i Fakulteta političkih nauka lani je otišao u Sloveniju, a njegova karta sada je jednosmjerna.

Zaposlen je u auto-industriji u Novom Mestu i zadovoljan je uslovima rada.

“Posao nije težak, jedino što radim u proizvodnji i posao je obiman. Mnogo je naših ljudi u mojoj firmi, a samo iz moje opštine ima nas preko 100, tako da nemamo jezičke barijere”, priča Milisavić.

On dodaje da ga je u inostranstvo otjerala isključivo sigurnost na poslu i bolji uslovi rada. U stanu su njih četvorica, a kirija ih košta po 180 evra mjesečno. Plata mu je, kaže, veoma pristojna i dok se u državi iz koje je otišao sve svodi na golo preživljavanje, sada uspije solidno uštedjeti.

Na pitanje šta bi moglo da ga podstakne da se ipak vrati, ovaj mladić priznaje da bi to bilo sigurno radno mjesto sa solidnom platom, na kojem ne bi strepio od otkaza ili izrabljivanja.

Zasad, kaže on, nema nikakvih naznaka da će mu se uskoro pružiti takva mogućnost, pa ostaje u Sloveniji.

Danijel Đurić (26) iz Petrova otišao u Njemačku

On je napustio Pravni fakultet u Istočnom Sarajevu sedam ispita prije diplomskog, izrevoltiran činjenicom da je samo nekolicina njih stigla do četvrte godine i već tada se, kako tvrdi, znalo ko će dobiti posao u struci.

“Budući da sam dijete iz radničke porodice i da nisam od onih koji posao traže na osnovu članske knjižice u nekoj partiji, jedino logično rješenje bilo je da sve batalim i odem u Njemačku, jer sam završio srednju medicinsku školu”, navodi Ðurić.U Njemačku je, kaže, otišao nakon razgovora sa poslodavcima koji su tražili kadar medicinske struke, a budući da je završio tu srednju školu i zadovoljio jezičke kriterijume, zaposlio se kao medicinski tehničar u Hamburgu. Taj posao tamo radi već godinu dana.

“Plata je dovoljna da solidno živiš i ostane ti 1.000 KM, što je kod nas misaona imenica”, ističe ovaj mladić.

Teško mu pada što je odvojen od najbližih, a na pitanje koji su mu planovi Đurić kaže da mu je plan da se usavršava i zaboravi odakle dolazi.

(Nezavisne novine)

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.