August 19, 2019

„OTIŠLI SMO, I PONOVO BISMO“ Kako žive naši ljudi u inostranstvu i da li im na pamet pada povratak

„OTIŠLI SMO, I PONOVO BISMO“ Kako žive naši ljudi u inostranstvu i da li im na pamet pada povratak

Svjesni da će u inostranstvu uvijek biti građani drugog reda, i dalje biraju da život provedu tamo, ne namjeravajući da se vrate u svoj rodni kraj.

BiH je balkanska zemlja s najviše imigranata, a nakon odluke Njemačke da olakša izdavanje radnih dozvola građanima BiH očekuje se još više odlazaka, navodi se u studiji Bečkog instituta za ekonomske studije i Svjetske banke o stanju ekonomija Zapadnog Balkana.

Tim povodom razgovarali smo sa nekoliko ljudi koji sada žive u Švajcarskoj, Njemačkoj i Austriji. Pitali smo ih da li bi se ikada vratili u BiH.

Dvadesetšestogodišnja Branka Ljoljić iz Gradiške je s mužem u Njemačku otišla prošle godine, te kaže da ima 1.000 razloga zašto se ne bi vratila.

– Mir, red, disciplina i sigurnost koju ovdje imam više ne bih mijenjala. Nema nereda, nema čekanja u redu, nema čekanja plate niti razmišljanja da li će te doktor pregledati ako nemaš novca. Nema politike, nema rasprava o političarima, ljudi ovdje žive svoj život – govori Branka, koja živi u njemačkom gradu Balingenu.

Brzo se navikla na bolje

Kaže da se na bolje brzo navikla i da je uređenost sistema nešto čemu BiH još nije ni blizu.

– Opština, bolnica, banka… gdje god uđeš rade sposobni ljudi, nema čekanja nema gužvi. Ljudi ovdje ni ne znaju ko su direktori i gradonačelnici, ljudi jednostavno rade svoj posao i nema ih da se slikaju kraj svake rupe. Politika ovdje nije glavna tema – priča Branka.

Slično iskustvo ima i Jelena Arnaut Vukičević. Ona živi u Švajcarskoj, u Sant Galenu, ima svoju porodicu i kaže da ne razmišlja o povratku u BiH.

– Ja volim red, a toga u Bosni nema. Nema mogućnosti, pa sve izgleda kao da je stalo i zaostalo. Čak i kada pogledam odnose prema ženama, kao da je vrijeme stalo u ne znam kojem vijeku – objašnjava ona, navodeći korupciju kao jedan od najvećih problema u BiH, s čime u Švajcarskoj nema problema.

“Ne vraćam se tamo”

Treba se dolje mnogo toga promijeniti da bi se iko od onih koji su vidjeli kako je živjeti kada se red i rad cijene vratio, smatra Mirjana Cvijetić, koja živi u Austriji.

– Teško bih se snašla u takvom sistemu, jer sam ovdje naučila da radim i da je moj trud cijenjen i plaćen, a znam da je to kod nas teško. Veliki je problem što je zdravstvo neorganizovano – objašnjava Mirijana.

Dodaje da se nikad ne zna, ali da za sada nema namjeru da se vrati tamo odakle je otišla.U jednoj austrisjkoj opštini živi i mlada Marija Suvajac, koja takođe ne razmišlja o povratku u BiH.

– Što se tiče ljudi i prijatelja koje imam dolje, u BiH, vratila bih se sutra. Međutim, posao i prilike su prevagnule, jer znam da su uslovi rada gotovo nikakvi, za razliku od Austrije – navodi Marija.

“Ko nije povezan s vlastima osuđen je na propast”

Sagovornik, koji nije htio da mu pominjemo ime, ispričao je da se snašao, te da ima neke osnovne potrebe i normalan život.

– Imam posao, radim manji broj dana nego dolje, a bolje sam plaćen. Svaki dan idem na kurs i živim neki normalan život. Obzirom da nema ni punih pet mjeseci kako sam otišao mogu reći da sam se snašao. Nemam zašto da se kajem, jer sve je ovo novo iskustvo i novo putovanje za mene, a vrijeme će pokazati da li ću se kajati ili neću – ispričao je naš sagovornik, koji je po struci diplomirani ekonomista.

Dodaje da je jedina razlika tog sistema i onog u Bosni što tamo ljudi bukvalno bez škole mogu normalno da žive, samo ukoliko žele da rade, što kod nas, dodaje, nije slučaj.

– Rano je za pitanje da li bih se vratio, ali sad u ovom trenutku vratio bih se samo pod jednim uslovom, a to je da radim za sebe, pokrenem vlastiti biznis, koji bi isključivo bio usmjeren na izvoz na zapadno tržište. Na našem tržištu trenutno su to jedine zdrave firme koje posluju na zdravim tržišnim osnovima. One koje posluju na domaćem tržištu sa osuđene na propast, osim ako nisu direktno povezane s vlastima i posluju na princima tenderskih procedura za servisiranje ili izvođenje javinh radova – ispričao je on.

“Vraćam se zbog djece”

Osim sigurnog biznisa, porodica i djeca su jedini razlog koji naši sagovornici ističu kao povod za moguć povratak.

Zlatko Ilić, koji trenutno živi u Austriji, sljedeće godine vraća se kući, i to kako bi mogao da gleda svoju djecu kako rastu.

– Jedini razlog zbog koga se vraćam je ono što sam stvorio u BiH, a to su djeca. Ne viđam djecu po mjesec dana, i zato me srce vuče za kućom. Bolje da sam dolje i da ih dočekujem, te da me mogu vidjeti kada me se požele – naveo je Ilić.

Porodica i prijatelji koje su ostavili u BiH jedini su razlozi zbog kojih oni koji su otišli u inostranstvo ponekad razmišljaju da se vrate, ali ih, kažu, realnost brzo osvijesti.

Ostali bez milion ljudi

U pomenutoj studiji istaknuto da je BiH od raspada Jugoslavije do danas napustilo 1,3 miliona ljudi, što iznosi trećinu stanovništva. Slijedi Albanija sa milion, pa Srbija sa 900.000 odseljenih.

Stanovnici BiH, osim Njemačke, većinom odlaze u SAD, državljani Srbije u Švajcarsku i Australiju, Albanci u Italiju, a ljudi s Kosova u Njemačku.

/srpskainfo/

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

error: Kopiranje sadržaja je zabranjeno.