Decembar 15, 2019

SERGEJ ĆETKOVIĆ O KĆERIMA USVOJENIM U BIJELJINI: ‘Kada netko kaže da su usvojene, kao da mi opali šamar’

SERGEJ ĆETKOVIĆ O KĆERIMA USVOJENIM U BIJELJINI: ‘Kada netko kaže da su usvojene, kao da mi opali šamar’

Crnogorski pjevač Sergej Ćetković koji je rasprodao dva koncerta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, otkriva kako se osjeća kada na njegovom koncertu dečko zaprosi djevojku, kako održava romantiku u braku nakon 18 godina te je li strog otac svojim kćerima Loli i Mili. Otkriva nam je li se susretao s predrasudama kada je prije šest godina prvi put odlučio usvojiti kćer i je li to bila teška odluka

Drugu godinu zaredom rasprodali ste koncert u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u vrlo kratkom roku, o čemu sanjaju mnogi glazbenici. U čemu je tajna vas i hrvatske publike?

Prošli koncert u Lisinskom bio mi je  jedan od najljepših u mojoj dosadašnjoj karijeri i podsjetio me na moje prve koncerte u Sava centru kada je publika bila željna mene, a ja njih. Uživali su od prve do posljednje pjesme. Svi su bili na nogama. Drago mi je što ću ove godine imati priliku to učiniti dva puta. Ne postoji nikava tajna i ne bih to ni na koji način mistificirao. Jednostavno glazba je ta koja čini svoje, ja samo pratim njezin put te se i dalje bavim isključivo njome, a ne skandalima.

Na vašim koncertima prosidbe su vrlo česte. Dirnu li vas ti trenuci kada vaša publika tako važan trenutak želi podijeliti s vama?

Izuzetno mi je drago i divno mi je biti dio tog trenutka koji će ljudi pamtiti do kraja svog života. Uvijek me to podsjeti na romantične filmove kada se dogodi romantična prosidba i mladenka prsten pronađe u kolaču i zamalo se zagrcne njime. To su lijepe stvari i sretan sam što na taj način svojom glazbom i vremenom kojem provedem sa svojom publikom mogu biti dio te priče. Imali smo dvije prošnje u jedno večer na koncertu u Sava centru, jedna prošnja bila je u Novom Sadu, prije toga dvije u Nišu, a jedna u Podogrici.

Najave li vam prosci svoje planove prije koncerta?

Nekada se prosci jave prije koncerta, a nekada ja tijekom koncerta upitam ima li tko neke želje i nešto poručiti svojim boljim polovicama. I onda se dogodi šok u publici. I dok se par penje na pozornicu vrlo često čujem prijetnju ljepših polovica koje kažu svojim dečkima: ‘Što si mi napravio, ubit ću te zbog ovoga’.

sergej ćetković

Javljaju li vam se ti parovi nakon koncerta i zovu li vas na svoje vjenčanje?

Naravno, javljaju se, šalju mailove i fotografije. Žao mi je što nemam puno vremena da stignem na sve te silne svadbe na koje me zovu. Bio sam na nekoliko, a nekada i snimim neku videoporuku koji onda puste mladencima, koji se oduševe. Trudim se svoju popularnost koristiti za lijepe stvar, a ne samo za sebe.

Kako ste i sami komentirali, na vaše koncerte od početka vaše karijere dolaze većinom žene. Je li bilo napasnih obožavateljica?

Nije. Nikada nisam imao nepristojnih ponuda niti primao ljubavnih pisama. Uglavnom su to bila pisma u kojima me hvale, bilo je i želja da im pošaljem CD ili su mi se javljali dečki koji su hteli da pošaljem poruku nekoj djevojci. Moja publika je divna. Mislim da onako kako ti pristupaš publici, na isti taj način ona ti te vraća emocije. Tako ako si ti nepristojan prema njoj, onda možeš očekivati da i publika takva bude prema tebi. Od prvog dana igram otvorenih karata, svoj privatan život čuvam za sebe, dajem ga u manjim količnama i publici i javnosti, tek toliko da znaju da je za mene obitelj na prvom mjestu i da ne postoji ništa bitnije od toga.

Je li ta iskrenost tajna vaše popularnosti?

Iskrenost mi je na prvom mjestu. S publikom možeš biti neiskren jedanput ili dvaput, a već treći put ne možeš ih slagati niti pjesmom niti bilo kojom drugom gestom. Uvijek se trudim publici pokazati koliko je cijenim, jer  da nije njih ne bi bilo ni mene. U suprotnom pjevao bih u svome svijetu. Moj svijet je mnogo ljepši i veći kada imam kome pjevati, kada imam krila publike.

U čemu je tajna, kako tako uspješno usklađujete privatan i estradni svijet, što je danas rijetkost? 

Danas kada pogledam što se sve prikazuje na televiziji, koja količina nasilja je u videoigricama, filmovima, crtanim filmovima zaprepastim se. Po meni je to strašno. Ispada da je okej kada netko pjeva: ‘provedi svaku noć s nekim drugim’. Smatram da je sve to pogrešno. Odrastao sam u nekom drugom vremenu i sa svojih 40 godina dobijem blagu paranoju kada pomislim što sve čeka moju djecu u životu i pitam se kako ih sačuvati od svega toga.  Danas je puno teže odgajati djecu.

Jeste li strog otac?

Nisam, ali se trudim da znaju što smiju, a što ne. Kućni odgoj koji sam dobio od svojih roditelja trudim se prenijeti na svoje kćeri. Smatram da ovaj mali svijet koji gradiš u svoja četiri zida je jako bitan i da je to baza i osnova za djecu, za njihovo ponašanje i poštivanje starijih. Dovoljno je da se samo sjetim kako je jedan pogled mojih roditelja, pogotovo oca, bio dovoljan da znam što je u redu, a što nije.

Je li danas vaš pogled dovoljan da vaše kćeri znaju što smiju, a što ne?

Pokušavam,  ali uvijek to završi sa smijehom. Želim da one što duže budu djeca, jer svi mi roditelji stalno žurimo da nam djeca odrastu, a nismo svjesni da će to sve proći u trenu i da će već sutra biti na fakultetu i imati svoje obitelji.

Godine 2010. i dvije godine nakon toga usvojili ste dvije kćeri Lolu i Milu iz Bijeljine. S obzirom da ste sami proživjeli i to dva puta proces usvajanja, smatrate li da je naše društvo otvoreno prema tome i s kakvim ste se reakcijama susretali?

Mislim da nismo otvoreni prema tome, jer živimo u svijetu predrasuda i mentalnih barijera: ‘što  će tko reći, što će reći prvi susjed’. Moja supruga i ja nismo od onih ljudi koji slušaju što priča okolina već tražimo sreću u nama i našim odlukama. Jednostavno sve zavisi od sredine. Svi nekako uz Crnu Goru vežemo tradicionalni način razmišljanja i postavlja se da je ta sredina nekako previše staromodna. Ali kada dođeš primjerice u Beograd, Zagreb ili Bosnu naiđeš na neke ljude koji o toj temi razgovaraju s tim nekim specifičnim tonom, toliko tiho ne bi li to ostalo samo tu da nas nitko drugi ne čuje. To je potpuno pogrešno.

Jednom ste divno komentirali da ne volite riječ usvajanje te da se roditelj postaje odgojem i brigom o djetetu.

Nisam od onih koji pričaju o tome u medijima, ne govorim i ne smatram da sam učinio neko dobro djelo. Sam sebi sam učinio dobro djelo i učinio sebe sretnog, a nadam se da ću usrećiti tu djecu. Kada netko kaže da su one usvojene kao da mi opali šamar. Ja to tako ne doživljavam i ne osjećam. Bog svakome dozvoli i da djecu, a gdje ona kasnije završe i tko se bavi s njima?

sergej ćetković

Kakav je proces usvajanja u Crnoj Gori i je li to bila teška odluka?

Sam proces usvajanja nije jednostavan, ali u zadnjih šest godina koliko je prošlo od našeg prvog usvajanja postotak usvajanja, koji je bio prije jako mali, promijenio se. No, i dalje kod nekih postoji ta mentalna barijera s pitanjem što će tko reći. Nije lako donijeti tu odluku, to nije mala i jednostavna odluka, po meni je to veliki korak i jako je bitno oko sebe imati prijatelje koji su otvorenog uma i podršku roditelja. Može se i bez toga, ali s podrškom roditelja i prijatelja puno je ljepše. Kada se vratim u te dane i sada sagledam tu odluku shvatim da se Kristina i ja nismo puno pitali. Sve se to dogodilo po božjoj volji i samo od sebe, bez obzira donosili mi te odluke, to je bilo suđeno. I neizmjerno sam sretan zbog toga.

Jeste li romantični u braku?

Zar se to ne vidi? Trudim se svaki trenutak koji provedemo zajedno učiniti što romantičnijim. I ako nekada i nemamo vremena za to, potrudim se biti romantičan barem pogledom, pjesmom ili nježnom porukom. Čovjek, ako želi da ljubav živi, treba se truditi i ulagati u svoju ljubav.

sergej ćetković

Vaša supruga Kristina i vi ste 18 godina u braku. U čemu je tajna uspješnog braka?

Sretan sam, ponosan, zaljubljen kao i prvog dana, možda i jače. Netko je jednom prilikom rekao sretan  je onaj tko ima prijatelja, ali je sretniji onaj tko ima ženu za prijatelja.

Kako se bliži kraj godine svi nekako podvlačimo crtu pod poslovne i privatne događaje u ovoj godini. Jeste li zadovoljni 2016. godinom?

Uvijek se trudim biti zadovoljan bez obzira što život nekad donosi uspjehe, a nekad neuspjehe. Svaka škola  se plaća i iz svega treba učiti. Nisam više toliko mlad da sebi mogu dozvoliti i  raditi neke nepromišljene poteze, s obzirom da  imam obitelj uza sebe za koju moram brinuti. Sretan sam i ispunjen jer se bavim poslom koji volim, sretan sam jer me inspiracija i dalje drži. Volim vidjeti sebe u ogledalu, danas s pokojom sijedom, ali i dalje vidim sebe. Vidim osobu koja nije dozvolila da je bilo kakva popularnost odvoji od zemlje i da drugačije gleda svijet i ljude oko sebe. Užasava me pomisao da sebe ne prepoznam u ogledalu. Jako sam realan i to me možda i spašava što se ne gledam kroz prizmu uspjeha.

Doživljavaju li vas prijatelji i poznanici drugačije?

Ja to primjećujem  kod ljudi koji su mi prije bili jako bliski, a koje nisam dugo vidio. Prijatelji se nisu promjenili, ali poznanici jesu. I to me jako smeta, jer sebe i dalje doživljavam kako nekog dvadesetogodišnjaka koji je vrckav i koji se voli šaliti. Neki ljudi mi prilaze sa strahom hoću li ih prepoznati i sjećam li ih se. To me ljuti i stalno ih kritiziram jer se ja nisam promjenio, a i neću! Želim uživati u ovome što mi je bog dao i svoju popularnost i svoj svijet koristiti za neke lijepe stvari.

Autor: A.L.B. / STORY.HR

Foto: Promo/ Instagram

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

error: Kopiranje sadržaja je zabranjeno.