Februar 09, 2019

Trinaest godina boli za 13. zvjezdicom

Trinaest godina boli za 13. zvjezdicom

Ni 13 godina nakon smrti 13. banjalučke zvjezdice Slađane Kobas iz Prijedora njenom ocu Stojanu težina sa srca ne pada, a najbolnije će opet biti 9. februara, kada se obilježava godišnjica na prijedorskom gradskom groblju.

Stojan Kobas  nam kaže da je Slađana požurila da se rodi, odnosno rođena je prije vremena.

“Bilo je to u ratnom periodu 1992. godine, otišli smo 16. juna u prijedorsku bolnicu kako bi se njena majka porodila, odakle su nas uputili u Univerzitetski klinički centar Banjaluka, jer prijedorska bolnica nije imala inkubator. Uspjeli smo dobiti gorivo iz kasarne kako bismo mogli otići u Banjaluku”, sjeća se Kobas.

Dva dana kasnije, 18. juna 1992. godine, Stojan je ponovo došao u Banjaluku da provjeri kakvo je stanje, ali ga je dočekala medicinska sestra, koja mu je rekla da je njegova kćerka rođena.

“Upitala me da li želim da vidim bebu i odvela me na treći sprat, gdje mi je i pokazala moju kćerku. Imala je zatvorene oči, žmirila je, bila dosta naduvena. U tom trenutku bilo mi je veoma teško, sve se okretalo oko mene. Medicinska sestra mi je savjetovala da sačekam doktoricu, koja mi je na kraju rekla da sve zavisi od aviona. Rekao sam da znam. Medicinske sestre su bile bijesne zbog takve situacije, a ja ne znam ni sam kako sam na kraju izašao iz bolnice i otišao kući”, kaže Stojan.

Dodao je da je bio oslobođen od vojske zbog takve situacije, a kod kuće se morao brinuti o Slađaninom starijem bratu i sestri. Prolazio je dan za danom, a Stojan je dobijao informacije iz bolnice, znao je da se svašta može desiti, pa i ono najgore.

“Bila je teška situacija, znali smo da umiru djeca, da nema kiseonika. Dok smo iščekivali kiseonik, bilo je teško nositi se s emocijama, bilo je teško pričati o bilo čemu. Naročito sam izbjegavao priču o tome, jer je bilo izuzetno potresno. Kako su dani prolazili dobio sam informaciju da je prvi ‘udarac’ preživjela, Slađana je prošla izuzetno teško, na otpusnoj listi je pisalo da je maltene bila umrla”, kaže Stojan.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, Slađani se pomalo stanje popravljalo i ostala je u bolnici na intenzivnoj njezi do 16. jula 1992. godine.  Liječenje je trajalo narednih 13 godina.

“Njeno liječenje je nastavljeno, ali nakon 13 godina ovozemaljskog života preminula je 9. februara, prije 13 godina, u kući na mojim rukama. Razna liječenja u raznim klinikama na kraju nisu pomogla, svi su govorili da je jaka, ali nije izdržala. Mjesec prije smrti je povraćala krv i znao sam da joj nema spasa”, rekao je za “Nezavisne” Kobas u potresnom prisjećanju.

Stojan ističe da je tokom života njegova djevojčica imala, zahvaljujući i angažmanu medija, adekvatnu pomoć što se tiče materijalne strane i liječenja.

“Tokom liječenja lavovski je podnosila sve poteškoće, dok joj nije puklo plućno krilo. Tada je izgubila svu nadu. Jedna novinaraka je tada rekla: ‘Ovo nije film, njena borba je teža od bilo kakvog filma i bilo kakve drame'”, kaže Kobas.

Danas Stojan živi u teškoj situaciji i kaže da već 14. godinu pije lijekove, što pokazuje kako se nosi s ovom životnom teškoćom.

“Moj život je jako težak, ali ne mogu na silu u zemlju. Trošim 27 lijekova dnevno, molio bih državu da mi pomogne na neki način, jer nemam nikakvu pomoć osim male penzije”, kaže Kobas i dodaje da nažalost za obilježavanje godišnjice nema pomoći od države, koja mu je izuzetno potrebna.

Stojan kaže da se prilikom pominjanja smrti banjalučkih beba rijetko gdje spominje 13. zvjezdica iz Prijedora, što bi mu mnogo značilo.

/nezavisne/

About The Author

Related posts

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.